Digitalne valute mogu promovirati slobode i biti sredstvo kontrole

U svijetu trenutno postoji više od 100 projekata koji se bave razmatranjem izdavanja digitalnih valuta središnjih banaka (central bank digital currency – CBDC) i nalaze se u različitim fazama istraživanja i razvoja, dok je nekoliko država već i pokrenulo vlastite valute.

CBDC je digitalni oblik gotovine reguliran od središnjih banaka i može predstavljati veliku prekretnicu za svjetske monetarne sustave, a na ruku im idu brz razvoj tehnologije i promijenjene navike potrošača koje je donijela pandemija, što potrošače već gura u svijet bez korištenja gotovine.

Srbija primjerice razmatra i analizira učinke uvođenja digitalnog dinara, ali, kako je ranije za Bloomberg Adriju poručila Narodna banka Srbije (NBS), oni se zasad nisu definitivno izjasnili o uvođenju CBDC-a, pa potencijalni model digitalnog dinara još nije utvrđen. Prema mišljenju Srpske narodne banke, potreban je konzervativniji pristup, usprkos tome što interes za ovu temu na globalnoj razini raste.

Promotre li se stvari globalno, Kina se izdvaja po raznovrsnosti mogućih rješenja. "Bilo je nekoliko CBDC pilot-projekata provedenih u toj zemlji prošlih nekoliko godina", rekla je Meirav Harel, nagrađivana savjetnica banaka i regulatora za financijske tehnologije, s više od 20 godina radnog iskustva. Stoga Kina može poslužiti kao primjer za to kako bi se stvari mogle u budućnosti razvijati.

"Neki CBDC-ovi uvedeni su za svakodnevno korištenje, kako bi korisnici mogli kupovati, štedjeti i prenositi novac. Drugi pilot-projekti CBDC-a dozvoljavali su isključivo kupovinu, ali su branili korisnicima transfer novca drugim korisnicima. U nekim slučajevima sustav digitalnog novca je uz zabranu štednje i oduzimao sva neiskorištena sredstva iz novčanika korisnika na unaprijed programirani datum isteka za potrošnju financijskih sredstava. To znači da, ako bi osoba imala neiskorišten CBDC u svojem digitalnom novčaniku, novac bi istekao i nestao iz digitalnog novčanika. Razlog za ovu vrstu ograničenja može biti potreba vlade da utječe na potrošnju svojih građana na način koji doprinosi određenim makroekonomskim politikama", navodi Harel.

Naša sugovornica kaže kako je čula dosta različitih mišljenja u vezi s CBDC projektima, uključujući stajališta poput tog da CBDC nije loša opcija zato što nad ljudima treba upravljati jer oni ne znaju što je za njih najbolje, pa je bolje da vlade preuzmu što je više moguće kontrole nad svojim građanima. S druge strane, također poznaje i poslovne ljude koji su pobjegli iz država i mjesta u kojima su implementirani modeli CBDC-ova s takvom perspektivom.

Različite posljedice uvođenja CBDC-a ne moraju nužno biti zastrašujuće. Tehnologija sama po sebi ne poznaje ni dobre ni loše strane. "Pitanje je kako se tehnologija koristi, bilo koji proizvod na svijetu može služiti u korist ili na štetu korisnika. Isto vrijedi i za CBDC. Ključna stvar ovdje je kako će valuta i sustav biti programirani, imajući u vidu da su CBDC-ovi zasnovani na računalnim kodovima koji mogu uključivati pametne ugovore, čime se definira kako se svaka digitalna valuta može koristiti. Ne možete generalizirati i reći kako će sve implementacije CBDC-ova biti loše, to nije točno", istaknula je Harel.

Digitalne valute mogu promovirati ljudske slobode ili biti više naklonjene kontroli. To znači kako se programiranje CBDC-a može obaviti na više načina i imati različite vrijednosti, pravila i propise. "Ovo je jako zanimljivo jer ljudi raznoliko vide implementaciju digitalne valute. Sigurna sam kako svaka osoba na svijetu može zamisliti razne vrste implementacije CBDC-a koje bi se mogle dogoditi. To ponajviše ovisi o osobi koja ju programira", rekla je Harel.

Kao najveću prednost ovakvog platnog sustava, Harel je navela bržu i efikasniju uslugu transfera novca i plaćanja, pogotovo međunarodnog plaćanja koje bi se znatno ubrzalo u odnosu na sadašnje brzine prijenosa novca.

Uključivanje većeg broja stanovnika u sustav bila bi druga velika prednost. "To bi ljudima koji trenutno nemaju pristup digitalnom bankarstvu moglo omogućiti da postanu dio sustava te bi im CBDC bio rješenje u obliku digitalnog novčanika na mobilnom telefonu."

Međutim, prema njenu mišljenju, ako društvo razmišlja o CBDC projektu, trebalo bi se prvo fokusirati na dvije velike teme, a to su privatnost i eventualna ograničenja u korištenju.

"Tko će biti ovlašten koristiti prikupljene podatke o ljudima koji koriste CBDC i u koju svrhu će se ovi podaci koristiti? Hoće li regulatori biti ti koji prikupljaju i koriste podatke o građanima ili će velike tehnološke kompanije i dalje imati pristup i mogućnost monetizacije kroz podatke, slično onome što se sada događa s podatcima prikupljenim o korisnicima na internetu. Jedan od problema koji bi se mogao pojaviti je i što bi se događalo ako prikupljeni podaci o kupovnim navikama pokazuju kako netko kupuje, primjerice, cigarete – bi li se ti podaci mogli koristiti za povećanje premije zdravstvenog osiguranja koju ta osoba plaća?", navodi Harel, dodajući kako je upitno gdje se povlače granice u pogledu korištenja podataka o ljudima jer, kada se koristi CBDC, mogle bi se pratiti sve informacije o financijskom ponašanju ljudi, tako da je privatnost glavno pitanje.

Kao alternativa tome, recimo, prelazak na sustav CBDC-a teoretski bi također mogao osigurati da svaka osoba prikuplja vlastite podatke, a zatim odluči hoće li ih prodati i na tome zaraditi.

Kada su u pitanju programi i ograničenja, CBDC bi mogao biti programiran kako bi ograničio kupnju različitih proizvoda ili različitim skupinama ljudi ograničio upotrebu. "Hoće li ljudi moći birati što žele kupiti svojim novcem kao što to mogu danas? Koja će ograničenja različite jurisdikcije ugraditi u računalni program digitalnog novca? Na primjer, bi li određene zemlje mogle ograničiti potrošnju nekih dobara? Recimo, ograničavanje količine cigareta ili alkohola koje ljudi mogu kupiti?", pita se.

Također, kao aktualnu svjetsku dilemu vidi ekologiju. Naime, pametni ugovori mogli bi biti postavljeni tako da se protive kupovini stvari loših za životnu sredinu. "Neki bi ljudi rekli: 'Oh, to je divna stvar, možemo unaprijediti sredinu tako što ćemo ograničiti način na koji ljudi troše ili konzumiraju stvari, kao što su letovi, benzin i meso, primjerice', dok će drugi ljudi reći: 'Ne bi tako trebalo ograničavati ljude, treba im objasniti problem i učiti ih kako bolje zaštititi životnu sredinu'", priča Harel.

Depositphotos

Harel kaže kako bi bilo zanimljivo vidjeti kad će se pojaviti digitalni dolar, digitalna funta ili digitalni euro. "Čini se da će ostale zemlje slijediti prvu veliku zapadnu zemlju koja to uradi. Zanimljivo je vidjeti kakva će se vrsta rješenja izgraditi, kada su u pitanju privatnost i vlasništvo nad podacima, odnosno koji će pametni ugovori biti programirani."

Stručnjakinja ističe kako je tehnologija zanimljiva jer se kreira sada bez znanja o njenu učinku nekoliko godina unaprijed.

"Kada je Bitcoin stvoren, nije se nužno razmišljalo o pametnim ugovorima ili nezamjenjivim tokenima, kao da tehnologija jednostavno vodi zaseban život. Dakle, sada je važno razmišljati o različitim scenarijima koji bi se mogli dogoditi s programiranjem CBDC-a", kaže.

Govoreći o kriptovalutama, važno je napomenuti kako su one suštinski rađene kao alternativa tradicionalnom centraliziranom financijskom sustavi, a koji po svojoj prirodi uključuje i CBDC.

Međutim, postoje projekti koji se oslanjaju na blockchain tehnologiju. Štoviše, CBDC i kriptovalute bi tehnički mogli zajedno funkcionirati.

"Postoje pothvati stvaranja CBDC-ova koji će se držati samo u bankama ili financijskim kompanijama, dok će obični ljudi koristiti stablecoine koji će biti povezani s ovim CBDC-ovima. Razlog za kombinaciju tih dvaju sredstava je pokušaj pronalaska rješenja za pitanja privatnosti u vezi s CBDC-ovima", pojašnjava Harel.

Međutim, postoje i zemlje koja su odlučile zabraniti digitalne valute koje nisu kreirale vlade, kao što je to slučaj u Kini. Razlog za to nije samo potencijalna konkurencija. "Postoje makroekonomske implikacije u vezi s digitalnim valutama koje nisu kreirale vlade, a u pogledu količine novca koji cirkulira u zemlji. Jedno od makroekonomskih oruđa koje vlade imaju jest pažljivo balansiranje količine novca koji cirkulira. To je nešto čime su se središnje banke bavile posljednjih 100 godina. One povećavaju ili smanjuju tu količinu novca kako bi se borile protiv recesije ili inflacije. Kada imate više valuta, pored one državne, to može utjecati na količinu novca koji cirkulira u zemlji i tako poremetiti raspoložive alate za stabilizaciju i kontrolu makroekonomske situacije", zaključuje.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar