Potrebno je popraviti liberalni gospodarski poredak prije no što postane kasno

Donositelji ekonomskih odluka, kako u bogatim tako i u siromašnim zemljama, suočavaju se s nizom izazova: visoka inflacija, fiskalni problemi, teškoće u dobavnim lancima ili geopolitičke neizvjesnosti.

U pozadini, međutim, leži jedan dublji problem. Vrijednost suradnje na međunarodnoj razini i djelovanje institucija koje su za to zadužene sve su upitniji.

Prošlotjedni skup Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Svjetske banke bio je prilika da se počne s ispravljanjem te situacije, no ta je prigoda propuštena.

Problemi koji traže čvršću suradnju sami su se nametali, no sve je to nekako ostalo visjeti u zraku.

Čelnici skupine najrazvijenijih zemalja svijeta G7 imaju novu prigodu na sastanku idućeg mjeseca u Japanu. Dok još uvijek ima vremena, morali bi se posvetiti energičnijem ekonomskom multilateralizmu i započeti popravljati institucije o kojima to ovisi.

Temelji za globalnu ekonomsku suradnju postavljeni su 1944. godine sporazumom iz Bretton Woodsa. Tada su dogovorena pravila i institucije koje će upravljati monetarnim odnosima radi uvođenja reda i stabilnosti u svjetsku ekonomiju.

Svjetska banka zamišljena je kao glavni razvojni kreditor. MMF je zamišljen kao neka vrste globalne središnje banke.

Odvojeno, ustanovljena je i Svjetska trgovinska organizacija (WTO) kako bi se promicala slobodna trgovina i rješavali sporovi.

Uslijedila su desetljeća brzog rasta i povijesno nezabilježenog napretka u borbi protiv siromaštva.

Ipak, posljednjih je godina tada osmišljeni multilateralizam nekako u defenzivi. Uglavnom zbog opstrukcija iz SAD-a, WTO praktično ne funkcionira. Globalno tržište kapitala učinilo je Svjetsku banku manje relevantnom. MMF je sve više marginaliziran jer zaduženje zemlje pokazuju sve manju volju ulaziti s njim u suradnju.

Veliki gubitak

Unatoč takvom razvoju situacije, većina zemalja smatra da je tako osmišljeni sustav u načelu poželjan. I prije je bilo napora da ga se osvježi, no u posljednje vrijeme ti su napori osjetno oslabjeli, ponajprije u SAD-u.

Washington se tako drži po strani u inicijativama kao što je transpacifičko partnerstvo, nastoji zaštititi domaću proizvodnju i gospodarski se udaljiti od Kine.

Izazovi s kojima se suočava MMF ilustriraju taj rasap. Naime, u vrijeme borbe protiv pandemije, MMF nije imao središnju ulogu kao globalni kreditor u krajnjoj nuždi i sa strane su ga ostavile likvidnosne operacije Feda. U posljednje vrijeme MMF-ov program restrukturiranja dugova zapeo je jer je Kina, koja je posuđivala novac mnogim uključenim zemljama, odlučila promijeniti pristup i odustati od uobičajene prakse otpisivanja svojih kredita dok bi oni multilateralnih kreditora ostajali nedirnuti.

Sputan u svojim uobičajenim operacijama davanja likvidnosne potpore u izvanrednim situacijama i podupiranja fiskalnog restrukturiranja, MMF je pokušao donekle promijeniti fokus i uključiti se u inicijative davanja potpore razvojnim ciljevima, u čemu se počeo preklapati sa Svjetskom bankom.

Prošlog je mjeseca MMF najavio kredit Ukrajini koji se ne može opravdati uobičajenim kriterijima. Ukrajina trenutačno nije u situaciji slijediti preporuke MMF-a oko proračunskog stezanja i treba pomoć drugih vlada bez uvjeta, a ne dug koji se ne može obvezati vratiti.

Sva ta zbivanja nisu u najvećoj mjeri greška samih institucija jer one slijede pravac koji zacrtavaju vlade. U slučaju MMF-a, to politizirano vodstvo postalo je predmet spora zbog prevelikog utjecaja SAD-a i Europe na njegovo djelovanje zbog čega, primjerice, Kina važe kada odlučuje slijediti ili ne ono što MMF zagovara.

Pogoršanje geopolitičkih okolnosti, gubitak vjere u slobodnu trgovinu i sve veće suparništvo velikih sila samo otežavaju situaciju.

Mnogi današnji svjetski gospodarski problemi mogu se objasniti izostankom koordinirane akcije, a to je upravo ono što su MMF ili Svjetska banka trebali sprječavati. Ako vlade zaborave čemu te institucije služe, to će biti izvanredno veliki gubitak.

SAD bi trebao promisliti što je njegovo nekadašnje liderstvo liberalnog multilateralnog poretka donijelo svijetu i njemu samome. Institucije koje podupiru takav poredak teško mogu preživjeti zanemarivanje od SAD-a ili, još gore, namjerne napore da ih se sputa.

Potrebno je ponovno izgraditi nekadašnji konsenzus, a jasno američko vodstvo nikad u tom smislu nije bilo poželjnije.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar