Kako u praksi izgleda mogućnost neograničenog godišnjeg odmora?

Uobičajeno je čuti: "Ako nešto zvuči previše dobro da bi bilo istinito – vjerojatno i nije istinito." To bi mogla biti prva pomisao nekoga tko čuje za najnoviju pogodnost koju tvrtke nude – neograničen godišnji odmor. Druga bi vjerojatno bila: "Zašto radnici ne bi uzeli cijelu godinu odmora?" Međutim, kako to obično biva, u praksi su stvari složenije.

Tvrtke zaposlenicima sve češće nude opciju da sami odrede koliko dana godišnjeg odmora žele uzeti, ne postavljajući im gornju granicu za takvu odluku. Takvu politiku uglavnom uvode tvrtke u sektorima gdje je borba za radnicima žestoka, poput tehnoloških kompanija. Primjerice, u Americi su Microsoft, Adobe, Netflix i Goldman Sachs među sve duljom listom tvrtki koje su prešle s fiksnog na neograničeni godišnji odmor, ali takvih tvrtki ima i u Srbiji.

Kako piše Bloomberg, postoji nekoliko razloga zašto bi se tvrtke odlučile na takav korak. Prvo, zaposlenici pozitivno reagiraju na tu pogodnost, pa ih poslodavac može privući i zadržati, a drugo, stručnjaci za ljudske resurse tvrde da takva politika zaposlenicima može uliti povjerenje i pokazati im da su cijenjeni. Ima i pogodnosti za samu tvrtku, koja u tom slučaju ne mora isplaćivati neiskorišteno vrijeme kada zaposlenik ode, a to znači i manje administrativnih problema.

Naravno, postoje i negativne strane – zaposlenik može opteretiti svoje kolege i smanjiti produktivnost, a odmori se mogu preklapati, primjerice, tijekom ljeta. Iako zvuči idealno, neka istraživanja pokazuju da zaposlenici uz tu pogodnost zapravo uzimaju manje dana odmora nego kada bi imali ograničen broj dana na raspolaganju. Istraživanja sugeriraju da zaposlenici često uzimaju manje slobodnog vremena iz straha da će biti preopterećeni kada se vrate ili da će izgubiti prednost u odnosu na one koji su ostali u uredu.

Postoji zabrinutost poslodavaca da će radnici zloupotrijebiti tu politiku, uzimajući prekomjerno slobodnog vremena. No ti su strahovi vjerojatno neosnovani. Više od dvije trećine tvrtki koje su uvele tu politiku kaže da se količina vremena koje ljudi uzimaju nije promijenila, navodi Mercer. Većina onih koji su prijavili da promjena postoji rekla je da zaposlenici zapravo manje izostaju.

Teško je odrediti koliko je dana godišnjeg odmora društveno prihvatljivo kada se sve smjernice uklone. Zaposlenici mogu podcijeniti što je prihvatljivo, a iz perspektive tvrtke, precjenjivanje i uzimanje previše dana moglo bi izazvati problem.

Bloomberg

Studija iz 2022. pokazala je da američki radnici s neograničenim danima i oni s fiksnim iznosom uzimaju približno isto slobodnog vremena godišnje – 11 ili 12 dana. To je primjetna razlika u odnosu na rezultate iz 2018. u kojima su oni s neograničenim odmorom uzimali 13 dana, dok su oni s tradicionalnim fiksnim odmorima uzimali 15. Promjene su djelomično pripisane ekonomskim čimbenicima i neizvjesnostima koje je stvorila pandemija.

Kako bi se suprotstavili riziku od slabljenja ravnoteže između posla i privatnog života, neki poslodavci koji nude neograničeno odsustvo postavili su minimalni uvjet odsutnosti od dva tjedna svake godine.

Ipak, treba imati na umu da je Amerika potpuno drugačiji primjer od Srbije ili neke europske zemlje. SAD je jedina razvijena ekonomija bez garantiranog plaćenog odsustva. Istraživanje američkog ureda za statistiku rada iz 2021. pokazalo je da radnici u privatnom sektoru u SAD-u u prosjeku dobivaju 11 dana plaćenog odmora godišnje, uz u prosjeku sedam plaćenih dana bolovanja.

Samo 48 posto američkih radnika kaže da iskoristi sve dane godišnjeg odmora, prema istraživanju istraživačkog centra Pew. Oni koji ne uzmu sve slobodno vrijeme, kažu ili da im ne treba, ili da brinu da će zaostati na poslu ili se osjećaju loše što kolege nose teret njihova izostanka. Neki čak misle da im vrijeme godišnjeg odmora smanjuje šanse za unapređenje ili bi ih moglo koštati posla. Drugo istraživanje pokazuje da Europljani, koji tipično dobiju više dana, nemaju toliki osjećaj krivice kada odu na odmor.

U drugim zemljama kao što su Francuska, Njemačka i Ujedinjeno Kraljevstvo ili Srbija, poslodavci su zakonski obavezani osigurati određeni iznos plaćenog odsustva. Primjerice, u Srbiji je minimalni godišnji odmor 20 dana, a u slučaju prestanka radnog odnosa, poslodavac mora zaposleniku koji nije iskoristio godišnji odmor isplatiti novčanu naknadu proporcionalnu preostalim neiskorištenim danima odmora.

I u regiji je slična situacija – minimum od 20 dana, odnosno četiri tjedna, prosjek je kojim se regija, ali i cijeli svijet vode. Iako postoje 22 zemlje s godišnjim odmorom od 30 dana, od kojih je 10 u Africi, svjetski prosjek je 18,2 dana plaćenog godišnjeg odmora, pokazuje istraživanje stranice Resume.io.

Ipak, iako je u Srbiji 20 dana minimum, taj se broj obično povećava zbog doprinosa na radu, uvjeta rada, radnog iskustva, stručne spreme zaposlenika i drugih kriterija, navodi se u zakonu. Gornja granica nije propisana, pa ima i tvrtki koje daju neograničen broj dana, uglavnom iz IT sektora, gdje se za privlačenje radnika treba izboriti.

"U proteklih šest godina nismo bili u situaciji gdje su zaposlenici zloupotrijebili tu pogodnost. Ideja nam je bila podržati fleksibilnost i ravnotežu između poslovnog i privatnog života", kaže za Bloomberg Adriju Marijana Despotović, HR lead u Nordeusu, jednoj od tvrtki koja zaposlenicima daje mogućnost neograničenog godišnjeg odmora.

Kako dodaje, cilj je bio da se zaposlenici motiviraju iskoristiti barem zakonski propisan minimum. "Otkad smo uveli praksu neograničenog godišnjeg odmora, prosječan broj dana se povećao za svega par dana", dodaje Despotović.

Neograničeno plaćeno slobodno vrijeme dobro je za dionice kompanije?

Većina investitora tako smatra, prema istraživanju Markets Live Pulse. Zagovornici fleksibilnijih radnih aranžmana tvrde da ta politika poslodavcima omogućuje privlačenje vrhunskih talenata, istovremeno pomažući u smanjenju troškova zbog nadoknade za neiskorišteni odmor. Možda je zato oko 64 posto od 1061 ispitanika MLIV Pulse ankete reklo da će kompanije koje nude tu opciju poslovati bolje od indeksa S&P 500.

Ipak, investitori ne vjeruju da će neograničeni plaćeni godišnji odmor biti najpopularnija pogodnost na radnom mjestu – četverodnevni radni tjedan vjerojatno će postati sve učestaliji, kažu ispitanici.

Koliko dana uzeti

Prema Bloombergovoj anketi, radnici u Americi bi većinom uzeli između 21 i 30 dana godišnjeg odmora, ako ne bi postojao maksimum. Tako je odgovorilo 39 posto ispitanika, dok je 32 posto reklo da bi uzelo 11 do 20 dana odmora. Petina ispitanika bi uzela više od 30 dana.

Tvrtke eksperimentiraju s različitim vrstama politika kako bi privukle i zadržale kvalitetne zaposlenike, poput četverodnevnog radnog tjedna, srijede bez sastanaka, kraćeg radnog vremena, dodjele dionica zaposlenicima, ležernijeg kodeksa odijevanja…

Zasad je neograničen broj dana godišnjeg odmora još uvijek rijetka pogodnost. Samo oko osam posto poslodavaca nudi to u Sjedinjenim Američkim Državama, prema Anketi o pogodnostima zaposlenika iz 2023. koju je provelo Društvo za upravljanje ljudskim resursima. No godinu dana ranije, bilo je samo šest posto tvrtki s tom pogodnošću, što znači da se tendencija pojačava.

Svakako možemo zaključiti da je ta brojka u Srbiji mnogo manja, ako se uopće može izraziti cijelim brojem. Poslodavci ovdje više naglašavaju radno vrijeme i fleksibilnost, kao i rad od kuće te hibridni rad. Tako će, barem u nekom nadolazećem razdoblju, fokus vjerojatno ostati na tome. U međuvremenu, pratit ćemo nove statistike i saznati koliko bi dana godišnjeg odmora radnici u Srbiji uzeli ako nema ograničenja.