Tajanstveno blago na dnu Jadrana 400 godina privlači pažnju

Mletački trgovački brod s raznovrsnom skupocjenom robom za trgovinu u lukama Sredozemlja potonuo je 1583. godine u Pašmanskom kanalu, kod otočića Gnalića, nekoliko milja južno od Biograda.

Blago neprocjenjive vrijednosti skrivalo se na dnu mora gotovo četiri stoljeća, a razne ljudske sudbine vezane uz brod Gagliana Grossa koji se, pretpostavlja se, kretao uobičajenim pomorskim trgovačkim putem od Venecije do Carigrada, još uvijek pobuđuju pozornosti arheologa i povjesničara te medija.

Šezdesetih godina prošlog stoljeća kapetan Miljenko Barić iz Zadra, intuicijom iskusnog ronioca i sviješću odgovornog čuvara mora i obale, otkrio je potonuli brod. Njegovom dolasku na mjesto prethodili su, međutim, napadi podmorskih pljačkaša.

"Naime, ovo nalazište godinama je sustavno pljačkano", kaže Miljenko Barić, "radilo se o organiziranoj skupini kolekcionara iz velikih europskih središta koja je šezdesetih godina prošlog stoljeća raznim kanalima pronalazila blago s napuštenih brodova u vodama Jadrana. Ovog puta radilo se o pljačkašima iz Belgije koji su kasnije privedeni, a kasnije i osuđeni uz organiziranu intervenciju Interpola i tamošnje policije. U kući u kojoj su pohranili vrijedne predmete s broda otkriveno je blago vrijedno stotine tisuća maraka, ako ne i više. Prvo sam sa svojom posadom izvadio jedan top i on je odvezen u Zadar. Ono što smo pronašli prijavili smo nadležnima. Jednog dana primijetio sam dva gumenjaka kako idu prema lokalitetu. Slutio sam da su pljačkaši. Znao sam da, iako sam u vremenskoj prednosti u odnosu na nas, mogu izdržati dvadesetak minuta pod morem na toj dubini. Dok sam prišao bliže, već su postavili jedan top na tri podvodna padobrana. Kad su došli na desetak metara dubine, samo su presjekli jedan padobran i taj top je ispušten. Bilo ih je šest. Zapravo su danima ronili i pakirali kofere za put. Sačuvao sam i donio alat koji sam našao s kojim su radili. Sve su to bili vrijedni dokazi na sudu".

Od te 1967. godine obavljeno je više stručnih hidroarheoloških istraživanja koja su dala mnoštvo predmeta neprocjenjive vrijednosti. Neki od predmeta po vrstama, njih oko 950, izloženi su u stalnom muzejskom postavu Zavičajnog muzeja Biograd na Moru, u zbirci "Teret potopljenog broda iz 16. stoljeća". Od osnutka 1970. godine zbirka se nadopunjavala novim predmetima koji su pristizali s konzervacije.

Važno je istaknuti da su neki od predmeta: medena folija, kositrene poluge, cinober, olovni karbonat i poeca damast, potpuni unikati.

Barba Miljenko kaže kako nije siguran da su svi predmeti koje je svojim rukama izvadio s broda našli svoje utočište u Muzeju i drugim službenim ustanovama gdje mogu svjedočiti o tom važnom razdoblju europske povijesti. Upravo zbog toga, navodi, nikada nije želio otići u Muzej i pogledati izložbu. Sve do ovog ljeta i prilike da on, sada već u devetom desetljeću života, ispriča svoju stranu priče u ekskluzivnom intervjuu za Bloomberg Adriju.

Bloomberg Adria

"Nijedan čovjek nije otok, sam za sebe; svaki je čovjek dio kontinenta, dio Zemlje; ako more odnese grumen zemlje - Europa je manja, kao da je odnijela neki rt, imanje tvog prijatelja ili tvoje vlastito, rekao je Hemingway u "Za kim zvona zvone", a naš sugovornik time objašnjava svoj životni moto i svoj želju da sačuva svojim  sunarodnjacima i svojoj zemlji ono što je dio kulturnog i nacionalnog blaga. Njegovo razočarenje bilo je još veće kada je tih godina svjedočio da nisu svi bili istog mišljenja. "Nepoznanica oko konačne adrese nekih predmeta višestoljetna je enigma, kojom sam se mirne duše davno prestao baviti. Za neke predmete znao sam da su odneseni na konzervaciju, a potom planirani u muzej, ali se mnogim amforama i brončanim predmetima zauvijek gubi trag... Ja, koji sam već otkopao mnoge predmete, mogao sam slobodno pokupiti što sam htio, takav je bio odnos prema tom blagu, tko prvi njegova djevojka. Zato nikad nisam mogao nogom kročiti u Muzej. Sad sam prvi put vidio postav", iskren je barba Miljenko.

Bloomberg Adria

Iz Ministarstva unutarnjih poslova RH za Bloomberg Adriju kažu da nemaju saznanja o predmetima pronađenim na brodu Gagliano Grossa 60-ih godina prošlog stoljeća te pojašnjavaju da je posljednji zabilježeni slučaj povrata hrvatskih kulturnih dobara, tj. protupravno iznesena i otuđena devastacijom hidroelektrana iz Republike Hrvatske 2006./ 2007. godine, datirana 2017. godine.

Tada je iz Italije u Republiku Hrvatsku vraćeno ukupno 19 predmeta za držanje i posluživanje jela i pića koji potječu s olupine austrougarskog putničkog parobroda Baron Gautsch koji se nakon potonuća 1914. godine nalazi zapadno od Brijuna. Navedeni brod zaštićen je i upisan u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske kao jedan od najvrjednijih lokaliteta u hrvatskom podmorju.

Predmeti su trajno pohranjeni u Povijesnom i pomorskom muzeju Istre u Puli, na čiju je inicijativu, temeljem EU Direktive 2014/60 o povratu predmeta kulturne baštine nezakonito iznesenih s područja države članice, Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske pokrenulo je2016.  postupak povrata navedenih predmeta.

Predmeti s broda kao važni svjedoci epohe

Željezna škrinja najintrigantniji je predmet iz tereta potonulog broda, svjedoči Barić, jer su svi vjerovali da je u njoj najvrjedniji dragulj, pa je stoga i apetit bio veći. No, kaže, kad su ga uspjeli otvoriti, u njemu su bili tekstilni predmeti: bala svilenog damasta od 54 metra, tri duge bijele košulje i osam vunenih kapa. Svi tekstilni predmeti očišćeni su i konzervirani u tvrtki ABBEGO u Riggesburgu kraj Berna, stoji na službenim stranicama Zavičajnog muzeja Biograd na moru.

Od ostalih pronađenih predmeta najviše je brodske opreme i inventara: dva velika sidra, devet brončanih topova i nekoliko topovskih kugli.

Bloomberg Adria

Od gotovih proizvoda najbrojniji su stakleni luksuzni predmeti: čaše, boce, vrčevi, zdjele, okruglo i lijevano prozorsko staklo te mala okrugla i četvrtasta ogledala. Prema finoći i kvaliteti izrade utvrđeno je da staklo potječe iz jedne od venecijanskih radionica u Muranu. Posebnu skupinu čine predmeti od kobaltnog stakla i stakla tamnosmeđe boje te male staklene perle u velikim količinama, različitih boja i veličina.

Na drugom mjestu po broju i ljepoti su svijećnjaci. Pronađene su dvije vrste: zidna i viseći stropni. Za razliku od staklenih predmeta, izrađivani su na sjeveru Europe, najvjerojatnije u Lübecku. Na vrhu stropnog svijećnjaka nalazi se ukrasni element s prikazom dvoglavog okrunjenog orla. Smatra se da je dvoglavi orao preuzet s habsburškog grba. Svijećnjaci su se transportirali rastavljeni i sortirani po dijelovima. Pojedinačno su pronađena 602 komada svijećnjaka od kojih se moglo sastaviti osam lustera i šezdeset zidnih svijećnjaka, stoji u prezentaciji Muzeja.

Pronađene su tri vrste keramičkih predmeta: jednostavno kuhinjsko posuđe, oslikana majolika i gravirana keramika. Osim navedenih predmeta, u teretu trgovačkog broda nalazili su se i brojni predmeti za svakodnevnu uporabu: naprsci, igle za šivanje, igle, britve, naočale, škare, razne vrste zastavica, dvije precizne vage.

Sirovine i poluproizvodi čine najveći udio tereta po masi i broju. Dominiraju mjedeni predmeti u tri oblika, zatim kositrene poluge (izvađeno preko 1000 kilograma), 10 kuglica cinobera (težine preko 1000 kilograma) te olovni karbonat - bjelilo, također u velikim količinama. Godine 1972. prvi put je pronađen bijeli lim u obliku pravokutnih tankih ploča. To je zapravo čelični lim presvučen kositrom, vrlo otporan na koroziju. Proizvodio se u Češkoj i Saskoj, a koristio se u proizvodnji ogledala.

Bloomberg Adria

Barbi Miljenku ronjenje je, osim spašavanja blaga napuštenog broda i ukusne ribe, donijelo i druga vrijedna životna iskustva vrijedna pamćenja:

"Kad se rodiš na moru, cijeli život ti je more, a ronjenje je samo jedan od načina,  za mene, doduše, značajan, da se sa morem saživite. Negdje u to vrijeme kada se dogodilo otkriće broda, angažirala me jedna talijanska filmska produkcija na čelu s redateljem Francom Rossijem da izvedem zahtjevne scene ronjenja u TV seriji "Odiseja" u kojoj glume zvijezde poput Irene Pappas, Bekim Fehmiu, Barbara Bach. Za potrebe snimanja filma "Bitka za radar" o povijesnoj bitci za Britaniju (srpanj-listopad 1940.), čija pobjeda uvelike duguje tehnološkoj inovaciji razvoja sustava radarske postaje nastalih prije Drugog svjetskog rata pod pokroviteljstvom britanske vlade - dovedeni su talijanski ronioci. Nisu mogli izvesti zahtjevnu scenu pa su me ponovno pozvali.U nekoliko dana snimanja zaradio sam godišnju plaću i počeo štedjeti za svoj prvu kuću", sa smiješkom se prisjeća barba Miljenko.

I dok se žuri vratiti kući iz Muzeja jer je već vrijeme ručka, pitam ga kakav mu je plan za budućnost. Odgovor je, pogađate: "Pa znate - u ribolov!"

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar