Njezino je tijelo u krajnjem stadiju raspadanja pronađeno u zapuštenom stanu u Seoulu otprilike godinu dana nakon što je umrla, a otkriveno je tek nakon što su je vladini službenici za stambena pitanja pokušali izbaciti jer nije platila stanarinu.
Preminula 49-godišnjakinja bila je dobro poznata u zajednici sjevernokorejskih prebjega. Nakon što je početkom 21. stoljeća pobjegla iz izolirane Sjeverne Koreje, ubrzo je postala priča o uspjehu južnokorejskog programa preseljenja do mjere da je čak savjetovala druge prebjege o tome kako prijeći na moderan način života.
Stoga je među prebjezima zavladao šok kako je trebalo toliko vremena da pronađu ženu, čije ime i uzrok smrti nisu objavljeni nakon što je njezino tijelo otkriveno u listopadu.
"Na kraju je pronađena kao kostur, što pokazuje da društvo sjevernokorejskih prebjega ima ozbiljan problem", rekla je Lee Na-kyung, koja je Sjevernu Koreju napustila 2005. i sada vodi udrugu koja podupire tisuće drugih žena koje su pobjegle iz Sjeverne u Južnu Koreju. "Dugo je vrijeme patila od depresije, a da nikome nije dala do znanja", dodala je.
A što je još gore, ovo nije prvi put da se ovako nešto dogodilo. Prije gotovo četiri godine, teško raspadnuta tijela 42-godišnjeg prebjega iz Sjeverne Koreje Han Seong-oka i njegova šestogodišnjeg sina Kim Dong-jina pronađena su u njihovu stanu otprilike dva mjeseca nakon što su umrli od očigledne gladi. Nakon što su pobjegli od siromaštva i nestašice hrane u Sjevernoj Koreji, našli su se u nemogućnosti kupiti hranu u Južnoj Koreji, gdje je ekonomska aktivnost ostvarena u tjedan dana otprilike jednaka onome što Sjeverna Koreja proizvede u godini.
I dok se izbjeglice iz primjerice Gvatemale, Ukrajine i Sirije bore s prilagodbom na novu zemlju, preseljenje iz Sjeverne u Južnu Koreju bi u teoriji trebalo biti lakše jer se sele u zemlju sa zajedničkim jezikom, kulturom i tradicijom. No desetljeća izolacije Sjeverne Koreje i nedostatak necenzuriranih informacija izazvali su veliki jaz s Južnom Korejom, koja je izgradila gospodarstvo koje visokotehnološkom robom opskrbljuje sve dijelove svijeta.
Južnokorejski predsjednik Yoon Suk Yeol, konzervativac koji je preuzeo dužnost prije otprilike godinu dana, obećao je olakšati život prebjezima. Plan koji je njegova vlada objavila prošle godine uključuje jače mogućnosti umrežavanja za prebjege, kao i više usluga za one s niskim primanjima. Također, plan pruža poboljšane konzultacije za mentalno zdravlje, veće poticaje za poslodavce koji žele zaposliti prebjege i poboljšane obrazovne sustave za djecu. No ne otkriva pojedinosti o rashodima.
Radne dozvole
Planom je svakako pokazan veliki pomak od Yoonova prethodnika, Moon Jae-ina, kojeg su humanitarne skupine kritizirale da nije učinio dovoljno da pomogne onima koji su pobjegli iz Sjeverne Koreje. U pokušaju postizanja dogovora o razoružanju sa sjevernokorejskim vođom Kim Jong Unom, Moon je uglavnom izbjegavao spominjati kršenja ljudskih prava koja su natjerala tisuće ljudi na bijeg iz Sjeverne Koreje.
Ipak, oni koji rade sa sjevernokorejskim prebjezima kažu kako bi se moglo učiniti više. Lee, koja je kao samohrana majka stigla s malo novca i malo tržišnih vještina u brzo razvijajuću kapitalističku zemlju, rekla je da bi vlada trebala pomoći prebjezima da steknu radne dozvole ili potvrde koje bi im dugoročno pomogle.
"Postaje im teško nakon što su ovako živjeli u Južnoj Koreji pet, šest ili deset godina jer je otad sva potpora vlade jednostavno prekinuta i ostavljeni su na milost i nemilost da se sami snađu i prežive", dodala je.
Gotovo 34 tisuće Sjevernokorejaca prebjeglo je u Južnu Koreju otkako su podaci prvi put prikupljeni 1998. godine. I dok se broj novopridošlica posljednjih godina smanjio zbog strogih kontrola oko epidemije COVID-a u Sjevernoj Koreji i Kini, gotovo je izvjesno kako će broj izbjeglica porasti s popuštanjem ograničenja.
No za mnoge je taj put izrazito naporan budući da je granica između dviju Koreja jedna od najmilitariziranijih na svijetu. Gotovo svi prebjezi prvo bježe u Kinu dok ne skupe dovoljno novca da stignu do treće zemlje, poput Tajlanda. Zatim mogu podnijeti zahtjev za azil u Južnoj Koreji, koja im nakon sigurnosne provjere daje državljanstvo.
Nakon što Sjevernokorejci stignu, Južna Koreja nudi početno financiranje od devet milijuna wona (oko 6.500 eura), strukovnu obuku i subvencije poslodavcima za zapošljavanje prebjega. Mnogi žive blizu jedni drugima u blokovima jeftinih stanova, često takozvanih "stanova za iznajmljivanje" od 25 četvornih metara koje osigurava vlada. Kad potpora istekne, moraju se sami brinuti za sebe, što često dovodi do loših ishoda.
Stopa nezaposlenosti za prebjege otprilike je dvostruko viša od nacionalnog prosjeka. Mnogi stariji prebjezi zadržali su sjevernokorejski naglasak, zbog čega se ističu svaki put kad progovore, dok drugi nose ožiljke poput psihičkih trauma ili fizičkih problema poput oštećenja pluća uslijed kopanja ugljena u nesigurnim rudnicima bez zaštitne opreme.
Gotovo 90 posto prebjega reklo je kako su imali problema oko smještaja u svoje nove domove nakon deset godina života u Seoulu, stoji u lanjskoj studiji Seulskog instituta. Sjevernokorejski prebjezi su između 2017. i 2021. doživjeli suicidalne impulse dvostruko više puta nego ostatak stanovništva Južne Koreje, koja je ionako među najvišima u svijetu, prema istraživanju Instituta.
"Pandemija COVID-19 dodatno je pogoršala problem", istaknula je Joanna Hosaniak iz neprofitne organizacije Citizens Alliance for North Korean Human Rights, koja s prebjezima radi više od desetljeća. "Posao je postalo teže pronaći, ljudski kontakti postali su manji, a sustav javnog zdravstva dodao je nove razine složenosti za ljude koji su imali malo iskustva s korištenjem pametnog telefona ili računala prije nego što su stigli u Južnu Koreju", dodala je.
Aktivisti su predložili pilot-program za provjeru starijih osoba u Busanu ostavljanjem paketa mlijeka i soka pred njihovim vratima. Isporuke malih potrepština mogle bi poslužiti kao vodič koji će drugima dati do znanja da ih je osoba unutra preuzela. "Uspostavili smo ovaj prekrasan sustav podrške, ali ljudi vrlo često umiru u svojim domovima zbog usamljenosti", rekla je Hosaniak.
Problem sa smještajem
Žene na prvoj borbenoj crti
Gotovo 72 posto prebjega iz Sjeverne Koreje čine žene, prema izvješću ministarstva za ujedinjenje Koreje, a mnogi imaju ožiljke koji nikada ne zacijele. Članovi obitelji ponekad ostaju u Sjevernoj Koreji ili Kini i često se suočavaju sa seksualnim nasiljem trgovaca ljudima u Kini.
Žena koja je prošle godine pronađena mrtva ušla je u Južnu Koreju 2002. i činilo se da je napredovala. No njezini kolege s posla počeli su gubiti kontakt s njom nakon što je 2017. godine dala otkaz na poslu savjetnice. Na kraju je prestala plaćati račune za telefon i zdravstveno osiguranje. A onda godinu dana nakon što nije platila mjesečnu stanarinu od oko 100 dolara, vlasti su otvorile vrata njezine kuće i došle do jezivog otkrića, kako su prenijeli lokalni mediji.
Za 51-godišnju izbjeglicu Im Su-ryuh pandemija je pokrenula propitkivanja o njezinoj odluci da pobjegne iz Sjeverne Koreje. Prešla je rijeku Yalu u Kinu neposredno prije gušenja granice zbog COVID-a i uz pomoć južnokorejske crkve i posrednika stigla je do Laosa, a zatim do Tajlanda, gdje je sletjela u izbjeglički kamp.
Uspjela je isplatiti 12.000 dolara (što je otprilike 10 godina prihoda za prosječnog Sjevernokorejca) brokeru koji ju je odveo u Kinu. Pročitala je pismo svojoj majci koja je ostala u Sjevernoj Koreji u kojem je rekla kako ona i njezin sin sada "mnogo bolje stoje od većine sjevernokorejskih rukovoditelja". Vlada Južne Koreje daje im novac i rižu svaki mjesec, a Seoul je nazvala rajem na zemlji.
Čežnja za domom
Ali ne može pobjeći od čežnje za domom. "Često plačem jer mi nedostaje obitelj koju sam ostavila. Prošlo je oko tri godine, ali još uvijek sanjam o svom životu Sjevernoj Koreji", rekla je Im.
U nekim slučajevima odlazak bi se mogao pokazati kobnim za članove obitelji koji ne pobjegnu. Lee, koja je prebjegla u Južnu Koreju 2017. i zbog sigurnosnih razloga dala samo svoje prezime, mogla je priuštiti da sa sobom povede samo jednog od svojih sinova.
Kada su sjevernokorejske vlasti doznale za njezin bijeg, nasmrt su pretukle njezina najstarijeg sina. "Tako sam usamljena. Želim se vratiti i tamo umrijeti. Južna Koreja je zagušljiva kao i Sjeverna", zaključila je Lee.
.webp){kind=icon}