Bernat Klein, tekstilni i modni dizajner te kolorist porijeklom iz Srbije, surađivao je s najvećim imenima visoke mode 60-ih i 70-ih godina kao što su Christian Dior, Coco Chanel, Pierre Cardin, Balenciaga i Yves Saint Laurent. Nazivali su ga "ocem škotske tekstilne industrije", a Vogue ga je hvalio jer je napravio revoluciju u klasičnim engleskim tkaninama i učinio ih poznatima u svijetu. Rođen je u Vojvodini i iza sebe je ostavio bogatu ostavštinu čiji je dio izložen na izložbi u Nacionalnom muzeju Škotske.
Zamašnjak za svjetsku karijeru dobio je kada je Coco Chanel odabrala njegove tkanine za svoju kolekciju ranih 60-ih, koristeći njegov baršunasti tvid koji je hvaljen kao "tkanina sezone". Kreator je bio čest gost u svom škotskom domu High Suderland, gdje su se održavale poznate Kleinove revije. Ta mu je prilika otvarila vrata za suradnju s drugim modnim divovima. Njegovu odjeću nosile su slavni supermodel Jean Shrimpton i princeza Margaret, dok je njezin suprug, fotograf Lord Snowdon, uvijek nosio tvid iz njegove radionice. Klein je osnovao tkaonicu koja je zapošljavala do 250 pletilja. U 1970-ima počeo je proizvoditi vlastite kolekcije odjeće, a kasnije je postao savjetnik za dizajn i boje u britanskom Ministarstvu okoliša gdje je bio posebno uključen u razvoj standarda za uzorke tepiha.
Modernizam i baršunasti tvid
Na izložbi pod nazivom "Dizajn u boji" predstavljeni su plišani tvid koji je izumio Klein, paleta raznih traka od mohera i baršuna, šareni tvid te kasnije popularni psihodelični žersej.
Bernat Klein je igrajući se uzorcima kreirao tkanine upečatljivih boja | Depositphotos
Za njegovu tehniku specifično je da je u procesu bojenja tkanine uključivao do osam boja u jednoj pređi, odnosno do 32 boje u jednoj tkanini. Kombinirajući brušeni moher obojen u različite nijanse postigao je briljantne efekte na tkaninama od tvida. Njegova je odjeća bila visoko teksturirana, ispunjavajući potrebu za kaputima jednostavnih podstava i haute couture odijelima u 1960-ima, često izrađenim od tkanog mohera, vune, svile i sintetičkih vlakana. Balansiranje boja bilo je bitno, pa je dizajnirao "rječnik od 5000 boja" koji se sastoji od mnogih tablica boja koje mu pomažu u dizajniranju tekstila i komunikaciji s bojačima i slikarima. Kustosi ističu da je Klein sam grafički osmislio cjelokupni identitet svojih kolekcija, inzistirajući na odabiru naziva, logotipa, fontova i reklamnog materijala, fotografija i publikacija, čime se originalnošću i autentičnim etosom izdvaja od konkurencije. Bavio se i pedagoškim radom te teorijom dizajna i slikarstvom. Objavio je nekoliko radova, uključujući Eye For Color (1965.) i Design Matters (1976.).
U estetskom smislu, Klein je bio pobornik modernizma u arhitekturi i dizajnu, a kuća u kojoj je živio i radio bila je rađena baš po njegovom ukusu. Ta impozantna i za ono vrijeme prilično futuristička građevina djelo je britanskog modernističkog arhitekta Petera Womersleya, koji mu je bio blizak prijatelj, a kasnije mu je izgradio i studio. Kleinov tekstil, vuna i tvid bili su pod snažnim utjecajem poentilističkih slikara poput Seurata, kao i škole Bauhaus.
Dizajn tekstila inspiriran je škotskim krajolikom. Prizore iz prirode dekonstruirao je u ravne oslikane plohe i uljane slike izradio tehnikom impasto, gdje se uljana boja nanosi na ploču u debelim slojevima uz pomoć paletnog noža kako bi se postigla dinamičnost.
Upečatljiva priroda i krajolici karakteristični za Škotsku inspirirali su dizajnera | Depositphotos
Škot iz Jugoslavije
O Kleinu i njegovom utjecaju na modu u našim se krajevima premalo zna. Rođen je u Senti 1922. godine u židovskoj obitelji koja se bavila trgovinom tekstilom. Bernat je bio posebno blizak s majkom Zorom, a djetinjstvo mu je bilo idilično. No, to je prestalo kada je imao 14 godina, kada ga je otac Lipot poslao u yeshivu u Galanti u Čehoslovačkoj, gdje je od zore do mraka morao isključivo proučavati Talmud. Ondje je osjećao veliku čežnju za domom, predosjećajući da možda više neće imati priliku vidjeti svoju obitelj, što se i dogodilo. Prije Drugog svjetskog rata otac ga je poslao na studij na Umjetničku akademiju u Jeruzalemu. Pred kraj rata nastavio je školovanje u Engleskoj, studirajući tekstilni dizajn na Sveučilištu u Leedsu. Upravo tada njegov ga je brat Moshe, koji je živio u izbjegličkom kampu kod Sente, obavijestio da je on jedini koji je uspio izbjeći deportaciju. Otac Lipot se kasnije vratio iz Auschwitza, ali on je bio jedini preživjeli član obitelji. Bernat je otputovao u Leeds svjestan kako je malo vjerojatno da je voljena majka Zori preživjela.
Nakon završetka školovanja radio je u raznim poduzećima sve dok 1952. godine nije osnovao vlastitu - Colourcraft (Gala). Ova tvrtka također je imala tkalački centar u Galashielsu u škotskoj regiji Borders, gdje su proizvodili tepihe i druge predmete koji su se prodavali u njihovoj trgovini u Edinburghu. Klein je stvarao inovativne tekstilne proizvode i uspostavljao trgovačke odnose s proizvođačima poput Marksa i Spencera. Pedesetih godina prošlog stoljeća nije osnovao vlastitu tvrtku i tvornicu za proizvodnju tekstila.
Njegova kći Shelley Klein napisala je knjigu o životu u kući High Sunderland sa svojim minimalističkim ocem koji je bio zgrožen njezinim afinitetom prema viktorijanskom namještaju. Shelly u knjizi svjedoči da je bio vatrenog srpskog temperamenta i da je često očajavao zbog nedostatka interesa za dobar dizajn u Britaniji. Prijatelji su rekli da je volio Škotsku i da je bio odlučan da je učini sretnijim mjestom, prisjećajući se da je odjeća koju je ondje prvi put vidio bila ili smeđa ili blatno zelena. "A to je bilo samo za žene! Barem su muškarci imali svoje kiltove i tartan", ispričao je Klein.
.webp){kind=icon}