Stotine tisuća obrazovanih ljudi migriralo je iz Rusije na Zapad. Većina njih privremeno je našla svoj dom u Srbiji. Provjerili smo mogu li oni utjecati na razvoj Srbije i rast njenog gospodarstva? Prema svemu što smo naučili, čini se da bi u ovom trenutku takva procjena zahtijevala kristalnu kuglu.
Na slici: prijatelji i poslovni partneri iz Rusije Fedor Markushevic (lijevo), Andrei Galkin i Nikolai Pletenets koji su našli nov život u Srbiji
"Otišao sam od kuće praktično preko noći", kaže Andrei Galkin, koji je do prije nekoliko mjeseci živio sa suprugom i mačkom u Moskvi. Iz Rusije je najprije pobjegao u Uzbekistan, pa u Gruziju, a potom u prosincu došao u Beograd. Putovao je samo s jednim ruksakom. Žena i mačka ostale su u Moskvi. "Kupili smo karte za avion, ali se zbog putovanja s kućnim ljubimcem na njih čeka par mjeseci", dodao je.
Galkina su u Srbiji čekala dva poslovna partnera - Fedor Markushevich i Nikolai Pletenets. Sva trojica pričaju istu priču – svi su u žurbi napustili svoju zemlju. Dok Galkinu i Markushevichu nedostaju dom, obitelj, prijatelji, hrana, Pletenets odgovara: "Ne nedostaje mi Rusija. Gdje god odem, prilagođavam se zemlji i kulturi" i dodaje da na preseljenje gleda kao na novo iskustvo i da mu zbog toga ne nedostaje stari život.
Prema nekim procjenama, Rusiju je od prošlog rujna, kada je Kremlj najavio djelomičnu mobilizaciju, napustilo više od 700.000 ljudi. Prema neslužbenim podacima, četiri milijuna stanovnika napustilo je Rusiju od početka ruske invazije na Ukrajinu u veljači 2022. godine.
"Policija vas može zaustaviti nasred puta i doslovno odvesti na ratište", objašnjava Galkin. "Bilo je previše rizično ostati u Rusiji."
Njih oko 150.000 potražilo je utočište u Srbiji. Statistika je vrlo brzo pokazala dolazak velikog broja ruskih turista u Srbiju. Već u listopadu, tj. samo mjesec dana nakon poziva u vojsku, broj ruskih turista u Srbiji porastao je za 117 posto na godišnjoj razini, piše u evidenciji srpskog Republičkog zavoda za statistiku.
Postavlja se pitanje hoće li dolazak većeg broja ruskih državljana imati pozitivne ili negativne posljedice po srpsko gospodarstvo u cjelini.
Najamnine rastu
Prvi efekt dolaska većeg broja ruskih državljana, koji stanovnici Srbije već osjećaju, je rast najamnina. Cijene nekretnina, a zajedno s njima i visina stambene rente, rasle su i prije izbijanja rata u Ukrajini. Zbog dolaska Rusa, situacija na tržištu nekretnina u Srbiji izuzetak je u odnosu na Europu, gdje su cijene nekretnina počele padati, ili barem stagniraju.
Kako objašnjava direktor kompanije Adventis real estate management Ervin Pašanović, ruski državljani psihološki su utjecali na najamnine, i to preko više mehanizama. "Njima je teško prebaciti veće količine novca da bi kupili nekretnine u Srbiji, ali mogu plaćati najam", navodi Pašanović, i dodaje da, "s obzirom na to da svi vjeruju kako sukob neće dugo trajati, spremni su platiti veći iznos. Samim time svi stanodavci žele što više zaraditi, a to je dovelo do lančane reakcije", zaključuje Pašanović.
Dolazak državljana Rusije može imati utjecaja na stambene rente u Beogradu i drugim većim gradovima, ali utjecaj ovog čimbenika na cjelokupno tržište ne bi trebalo preuveličavati, kaže Aleksandar Radivojević, znanstveni suradnik Fondacije za razvoj ekonomske nauke Ekonomskog fakulteta u Beogradu. "I pored općeg dojma i priča u javnosti kako do rasta cijena nekretnina dolazi uslijed brzog ekonomskog razvoja zemlje, dolaska Ruskih građana, ili čak 'pranja' novca kroz nekretnine, osnovna potražnja stambenih nekretnina u Srbiji dolazi od običnih građana. Svatko od nas poznaje veliki broj ljudi koji imaju potrebu za rješavanjem stambenog pitanja, iz vrlo jednostavnog razloga", rekao je Radivojević za Bloomberg Adriju.
Iako u Srbiji ne postoji službena statistika visine najma, internetske stranice za najam nekretnina pokazuju da je skok na godišnjoj razini svakako primjetan.
Prema podacima internetske platforme 4zida.rs, za dvosoban stan u Beogradu u četvrtom kvartalu 2021. godine trebalo je izdvojiti oko 450 eura, dok je u posljednjem kvartalu 2022. godine taj iznos dostigao 800 eura (77 posto više). U istom razdoblju, cijena prosječne garsonijere u glavnom gradu skočila je za 80 posto – s prosječnih 195 eura na 350 eura, pokazuju podaci.
Stan u Beogradu iznajmljuju i naši ruski sugovornici. "Trenutačno iznajmljujemo garsonijeru u Beogradu, na Vračaru, i plaćamo je oko 600 eura mjesečno", rekao nam je Galkin, pokazujući na Markushevicha i sebe, dok Pletenets stanuje sam.
Kako ocjenjuju sva trojica, proces nalaženja stana, na koji se neki pridošlice žale, za njih nije bio posebno problematičan ili dug. Cijene najma u Beogradu porasle su, a u Moskvi pale, i tako se našle negdje na sredini – kažu da najamnina u Beogradu za njih nije previsoka.
I dok se mora priznati da su cijene najma naglo porasle, situacija s najamninama u Beogradu i Srbiji još uvijek nije ozbiljna kao, na primjer, u Turskoj ili Gruziji, gdje je broj pridošlica iz Rusije također visok. "Ondje se osnivaju antiruski pokreti jer im lokalno stanovništvo više ne može priuštiti nekretnine ili najamninu", navodi Galkin. Najveći broj ruskih državljana koji se iseljava dolazi iz Moskve, a u glavnom gradu Rusije platežna je moć značajno veća od ostatka države. "Moskovljani si mogu priuštiti više cijene, ali se zbog toga lokalno stanovništvo nalazi u jako velikom problemu", priznao je Galkin.
Kupovina stana i jezične barijere
Iznajmljivanje stana manje je komplicirano, dok kupovina stana za Ruse može biti puna zamki. Kako kupovina i doseljenje izgleda iz ugla prosječne ruske obitelji ispričala nam je Anna Teryoshina koja se iz Rusije doselila u Barajevo. Do sugovornice smo došli na Telegramu, pretragom jedne od mnogobrojnih grupa preko kojih ruski državljani razmjenjuju iskustva o dolasku u Srbiju.
Prema njezinim riječima, proces kupovine stana ili kuće nije lak, pored rasta cijena Rusima situaciju otežava i jezična barijera. Kako navodi naša sugovornica, mnogi ruski državljani govore samo ruski jezik.
"Tada pokušavaju unajmiti posrednika, ali nema ljudi u Srbiji koji nude tako kompleksne usluge: da s vama prođu cijeli proces", rekla je Teryoshina i dodala da se ova poteškoća nije odnosila na njezinu obitelj, o tim je problemima čula od drugih.
U njezinom slučaju, najveći su problem bile agencije za posredovanje u prodaji nekretnina koje nisu imale kontakt-podatke za Viber ili druge slične servise i nisu slale dovoljan broj oglasa o nekretninama koje se prodaju.
"Također, u Srbiji plaćate naknadu za agenciju i ako je niste vi unajmili. Prodavač je unajmio agenciju kako bi prodao kuću, a ja sam ponudu odnosno taj oglas našla sama, ali i dalje sam ja ta koja snosi teret plaćanja naknade. To mi se ne čini pošteno", ocjenjuje.
Druga otežavajuća okolnost krije se u srpskom zakonodavstvu. Strani državljani ne mogu kupiti zemljište bez objekta, a da bi, na osnovu vlasništva nad objektom, mogli tražiti dozvolu boravka, taj objekt mora biti stan ili kuća, navodi Teryoshina.
"Mnoge kuće imaju status vikendica, a na osnovu njih ne možete dobiti dozvolu boravka. Neki agenti za prodaju nekretnina ovo ne znaju, čak i ako ih direktno pitate", prenosi svoje iskustvo naša sugovornica.
Teryoshina potraga za kućom trajala je oko dva mjeseca, a kako navodi, za to su vrijeme ona i njezina obitelj obišli više od 40 kuća. Uz ogradu da ovo nije bio slučaj s većinom nekretnina, priznaje da su pojedini prodavači, saznavši da dolaze iz Rusije, značajno podizali cijene. "Nekoliko su puta prodavači, kada bi vidjeli da smo zainteresirani, podizali cijene i za 30 posto", rekla je Teryoshina.
"Planirali smo kupiti kuću za oko 75.000 eura, ali smo nailazili na agente koji su tvrdili da je taj iznos premali za kuću u Srbiji, iako smo znali da postoji ponuda za ovakvu cijenu", navodi naša sugovornica.
"Shvaćam da je ova situacija nekima prilika da se obogate", rekla je Teryoshina, i dodala da većina pridošlica može procijeniti koja je tržišna cijena, a koja je pretjerano visoka.
Preseljenje kompanije teško, ali izvedivo
Kako se čini, preseljenje iz Rusije nije tako jednostavno, a jednako je komplicirano i prenošenje poslovanja. Svoje iskustvo prenijeli su nam naši sugovornici s početka članka - Andrei Galkin, Fedor Markushevich i Nikolai Pletenets - koji su zajedno osnovali kompaniju, a svoje su poslovanje prenijeli i u Srbiju.
Kako navode naši sugovornici, najveći problem u samom početku bilo je pronalaženje legalnog načina prebacivanja sredstava iz Rusije u Srbiju. Razlog poteškoća bile su, naravno, sankcije protiv Rusije. "Većina banaka ne dopušta prijenos sredstava iz Rusije, ali smo na kraju uspjeli pronaći legalan način", rekao je Galkin.
Drugi problem s kojim su se susreli bio je nalaženje odgovarajućeg poslovnog prostora. Njihova kompanija bavi se videoprodukcijom i oslanjaju se na uporabu led ekrana kao kvalitetnije alternative takozvanom zelenom ekranu.
"Zbog uporabe led ekrana, pod prostora koji bismo unajmili ili kupili mora biti savršeno ravan, a to nije lako naći", rekao je Galkin, i dodao da imaju dvije opcije, ili najam već adaptiranog studija, što bi bilo skuplje, ili iznajmljivanje prostora kojem video produkcija nije prvobitna namjena, što je jeftinije, ali iziskuje dodatne napore i troškove.
"Imamo nekoliko opcija koje razmatramo. Neke su u Novom Sadu, neke u Zemunu, a neke u Beogradu", pojašnjavaju naši sugovornici.
Dodatna poteškoća odnosi se na opremu kojom se koriste u proizvodnom procesu, jer neki uređaji koji su im potrebni još uvijek nisu dostupni na srpskom tržištu. "Nešto možete kupiti, nešto uvesti, a za neke je potrebno naručiti posebnu izradu", rekao je Galkin.
Što se njihove kompanije tiče, naši sugovornici navode kako je njihov način poslovanja u Rusiji obuhvaćao kako velike klijente i međunarodne kompanije, tako i lokalne kompanije koje su željele snimati reklamne spotove. Odlaskom iz Moskve, drugi bazen klijenata je presušio, pa trenutačno uspostavljaju novu bazu lokalnih klijenata. "Uglavnom se fokusiramo na reklame jer je to tržište koje se najbrže razvija. Trebaju nam dva tjedna za kreiranje sadržaja, jedan dan za pripremu, jedan za snimanje i projekt je gotov. S filmovima je stvar dosta kompliciranija", pojašnjava Galkin.
Utjecaj na ekonomiju
Nagli dolazak velikog broja ljudi u jednu državu, osobito ako je ta država značajno manja od države emigracije i ako su pridošlice iznadprosječne platežne moći u odnosu na prosjek, kao što je u Srbiji slučaj, može otići u dva smjera. Ili će bogatije stanovništvo koje se doseljava kroz veću potrošnju pogurati gospodarstvo zemlje imigracije, ili će, isto zbog veće potražnje, to dovesti do rasta cijena.
Sudeći po iskustvima drugih zemalja, Srbija bi trebala biti umjerena u optimizmu. Kako za našu redakciju ocjenjuje Jakub Krátký, financijski analitičar u Generali Investments CEE, negativni učinci dolaska u pravilu se vide tek kasnije. "U nekim zemljama Kavkaza ili Centralne Azije to donosi značajan gospodarski rast kroz veću potrošnju", rekao je Krátký, objašnjavajući kako se u migracijama, osobito u prvim valovima, radi o dolasku bogatijih ljudi koji se ne žele odreći životnog standarda ili ne žele riskirati mobilizaciju. "Međutim, s većim ili manjim zakašnjenjem, to je vodilo do porasta životnih troškova.".
Pozitivna strana ovih migracija svakako je i povećanje broja visokokvalificiranih radnika, osobito u IT sektoru, što od Srbije može stvoriti privlačno tržište. "Promatrano na duži rok, ovo bi moglo pomoći lokalnom tržištu da poveća brojnost kvalificirane radne snage. Međutim, budući da tržište rada nije toliko zategnuto, ovaj čimbenik možda i nije toliko presudan u ovom slučaju", dodao je financijski analitičar.
Krátký napominje kako dolazak većeg broja stranih državljana u kratkom vremenskom roku nikada nije stvar koju treba shvaćati olako. Na primer, u njegovoj matičnoj Češkoj situacija je donekle slična ovoj u Srbiji, samo s razlikom da tamo dolaze ukrajinski državljani. Dodaje kako je dolazak uvećao postojeće probleme po pitanju smještaja, obrazovanja i zdravstvene zaštite. "Pozitivan utjecaj veće potražnje bio je ograničen unatoč značajnim sredstvima podrške koja je vlada izdvajala. Davanja su često bila veća nego za same stanovnike Češke koji se također suočavaju s nezapamćenom inflacijom. To je dovelo do tenzija u društvu", objašnjava Krátký.
On također upozorava kako je prerano donositi bilo kakve zaključke jer je utjecaj pojedinih faktora, kao što bi bio dolazak ruskih državljana u Srbiju, teško odrediti u ovom trenutku u kojem se suočavamo s više značajnih ekonomskih promjena.
Dolazak znači dobitak
S druge strane, odljev mozgova iz Rusije može značiti i priliku za Srbiju, ocjenjuju naši sugovornici. Prema njihovim navodima, ovo nije prvi put da obrazovani Rusi masovno napuštaju zemlju, a svjedočili smo njihovom utjecaju na različita polja znanosti, biznisa i kulture u prošlosti.
Naši sugovornici smatraju kako je Srbija u specifičnom položaju koji joj omogućava da iz ove situacije izvuče korist. "Možemo to ovako promatrati: mnogi ljudi dolaze i donose svoje znanje i biznise sa sobom. Pogledajte velike kompanije kao što je Yandex, oni žele ovdje uspjeti", navodi Galkin i dodaje kako se nada da će dolazak ruskih državljana "unaprijediti, ako ne ekonomiju u cijelosti, onda barem tržište".
Pitanje hoće li dolazak Rusa pomoći pogurati rast bruto domaćeg proizvoda ili će samo rasplamsati inflaciju ostaje otvoreno. Naši sugovornici predviđaju i jedno i drugo, a koji će čimbenik prevagnuti ovisit će najviše o srpskoj vlasti. "Ako se ruskim državljanima i kompanijama dozvoli ostanak", porezna ubiranja i plaće mogle bi doprinijeti gospodarskom rastu, procjenjuje Galkin.
Klimava statistika
Kako bismo stekli punu sliku o tome koliko bi dolazak ruskih državljana u Srbiju mogao utjecati na gospodarstvo zemlje, potrebni su službeni podaci, ali oni najčešće nisu u potpunosti točni, ili se mogu tumačiti na razne načine. Na primjer, broj novih kompanija koje su osnovali Rusi u Republici Srpskoj u Bosni i Hercegovini na godišnjoj je razini skočio za 750 posto, što može zvučati frapantno, ali se stvar mijenja kada pređemo u domenu brojeva. Za razliku od dvije tvrtke osnovane u 2021. godini, u 2022. su ruski državljani u Republici Srpskoj osnovali 17 kompanija.
U Srbiji službena statistika pokazuje kako je osnovano oko 2.000 kompanija čiji vlasnici imaju rusko državljanstvo, ali tu moramo uračunati i ljude koji su kompaniju prijavili samo kako bi dobili privremenu dozvolu boravka, rekla je za Bloomberg Adriju Blanka Šupe, osnivačica Haos Community Spacea, huba za rusku IT zajednicu koji im omogućava rad u srpskoj metropoli.
Blanka Šupe, Haos Community Space
"Moji podaci pokazuju kako se u Srbiji nalazi oko 300 manjih kompanija ili startupova te 20 do 30 većih kao što su Yandex, Luxoft, SEM Rush i slično", rekla je Šupe.
Oko 140.000 Rusa dobilo je privremenu boravišnu dozvolu tako da oni planiraju ostati u Srbiji barem šest ili 12 mjeseci, dodaje Šupe, te procjenjuje da će između 100.000 i 150.000 ruskih državljana ostati živjeti u Srbiji ako se u zakonodavstvu zemlje ništa ne bude mijenjalo.
Njeno iskustvo s ruskim državljanima koje susreće poklapa se s onim što je za naš medij rekao Pašanović, a to je da oni prvenstveno traže stan koji bi unajmljivali. "Međutim, znam i nekoliko ljudi koji su već kupili stan u Beogradu. Ovo će postati sve češća praksa u sljedećih šest mjeseci kada ljudi budu radili dugoročnije planove", očekuje sugovornica.
Epilog: Sve ovisi o politici
Iako je godišnjica početka sukoba u Ukrajini nekoliko dana iza nas i dalje se čini da nismo ništa bliži odgovorima o tome kako će se situacija odvijati na globalnom planu, ali i u Srbiji.
Glavni razlog zašto je teško predvidjeti način na koji će dolazak ruskih državljana utjecati na ekonomsku situaciju u Srbiji je taj što još uvijek nemamo sve informacije, a situacija je poprilično promjenljiva. Srbija se nalazi pod pritiskom zapadnih zemalja koje traže da uvede sankcije Rusiji, što bi cijelu priču okrenulo za 180 stupnjeva.
Sasvim drugi scenarij možemo očekivati ako se ruskim državljanima i kompanijama omogući ostanak u Srbiji na duže razdoblje. Možda se ponavljamo, ali najbolji instrument za određivanje utjecaja Rusa na gospodarski rast Srbije i dalje je kugla za gledanje u budućnost.
Okvir: Što Rusima najviše nedostaje u Beogradu?
Iako Beograd ima 1,4 milijuna stanovnika u usporedbi s Moskvom, gdje živi 12 milijuna ljudi, on je mali grad, pa Moskovljanima nedostaju mnoge stvari na koje su se naučili.
Prilikom selidbe nerijetko se događa da pridošlica naiđe na stvari koje nije očekivao, ili da nema usluga koje su sasvim normalna pojava u zemlji koju je napustio, a ne postoje na novom mjestu. Kako navodi Blanka Šupe, osnivačica Haos Community Spacea, koja pomaže ruskim imigrantima u Srbiji, najčešće im nedostaju restorani koji nude zdravije opcije, kao i mjesta s boljom ponudom doručka. Ona dodaje da se neki žale na nedostatak specijaliziranih kafića.
Što se tiče garderobe i kupovine u širem smislu, Šupe navodi kako postoji velika potražnja za trgovinama luksuzne odjeće i e-commerce uslugama poput Amazona i sličnih servisa koji nude isporuku istog dana. Pored toga, pojedini pridošlice voljeli bi da je u Beogradu dostupno više luksuznih teretana i prostora za vježbanje koji nude usluge grupnih vođenih treninga, bazena, i salona za njegu pasa.
Ono što je najčešća pritužba, priznaje Šupe, jest nedovoljno razvijeno mobilno bankarstvo. "Rusima zaista nedostaje dobro razvijeno mobilno bankarstvo i usluga izravnog plaćanja između korisnika (eng. peer-to-peer payments). To je na ruskom tržištu prisutno više od 10 godina", objašnjava Šupe, i dodaje da postoji i povećana potražnja za uslugama koje se mogu ugovoriti preko interneta (majstori, njegovatelji, čuvanje djece).
Slično spominju i naši ruski sugovornici. Sva trojica slažu se da je glavna razlika upravo veličina grada i sve ono što to donosi. "Moskva, gdje živi gotovo 12 milijuna stanovnika, veće je tržište i ondje možete naći gotovo sve što poželite, od luksuzne garderobe do luksuznih automobila", navodi Galkin, dok Pletenets dodaje da mu u Beogradu ništa ne nedostaje "osim boljeg poznavanja tržišta na kojem sada posluje".
Galkin kroz šalu dodaje da mu nedostaje veliki broj taksi vozila, "jer se u Moskvi doslovno tuku za vas kao mušteriju". Također navodi kako se u ruskoj metropoli gotovo nigdje ne mogu vidjeti išarane zgrade. "Nikolaju se to jako sviđa, meni samo izgleda kao vandalizam, tako dase čini da je sve samo stvar ukusa", dodaje kroz smijeh.
Prevela Danijela Polonijo.
.webp){kind=icon}